HUBOL: Liječnike se ne zadržava prijetnjama, nego dobrim upravljanjem, uvjetima rada i stimulacijom

Samo 1% europ­skih liječ­nika radi u zdrav­s­tve­nim sus­ta­vima koji ih obve­zuju na rad u usta­novi koja ih je pos­lala na spe­ci­ja­li­za­ciju, a to su liječ­nici u Hrvat­skoj i Slo­ve­niji. U većini država čla­nica Europ­ske unije spe­ci­ja­li­za­cije liječ­nika nakon stu­dija regu­li­rane su na sli­čan, uspo­re­div način, poka­zala je ana­liza koju je napra­vio dr. Edu­ard Ošta­ri­jaš, spe­ci­ja­li­zant endo­kri­no­lo­gije i dija­be­to­lo­gije iz Opće bol­nice Viro­vi­tica.

Slo­bodni na trži­štu rada

– Mladi liječ­nici nakon stu­dija, a poneg­dje nakon pri­prav­nič­kog staža, zapoš­lja­vaju se u pra­vilu na odre­đeno vri­jeme u tra­ja­nju spe­ci­ja­lis­tič­kog usa­vr­ša­va­nja, tije­kom kojeg rade za zdrav­s­tveni sus­tav, a plaću za taj rad osi­gu­rava im naci­onalni osi­gu­ra­va­telj odnosno minis­tar­stvo zadu­ženo za zdrav­s­tvo, ovisno o modelu – objaš­njava dr. Ošta­ri­jaš model kakav, prema nje­govu istra­ži­va­nju, pos­toji u Aus­triji, Bel­giji, Bugar­skoj, Cipru, Češkoj, Dan­skoj, Esto­niji, Fin­skoj, Fran­cu­skoj, Grč­koj, Mađar­skoj, Irskoj, Litvi, Malti, Nizo­zem­skoj, Nje­mač­koj, Polj­skoj, Por­tu­galu, Rumunj­skoj, Slo­vač­koj, Špa­njol­skoj i Šved­skoj. Uspo­re­div sus­tav pos­toji i u drža­vama čla­ni­cama Europ­skog gos­po­dar­skog pros­tora (Nor­ve­ška i Island), kao i u Švi­car­skoj i Uje­di­nje­noj Kra­lje­vini.

Tije­kom spe­ci­ja­li­za­cije u nave­de­nim drža­vama, koje obu­hva­ćaju oko 98,7% od ukup­nog broja liječ­nika u EU/EGP-u, plaća se ispla­ćuje za obav­ljeni rad tije­kom spe­ci­ja­li­za­cije, a po zavr­šetku spe­ci­ja­li­za­cije, novo­pe­čeni spe­ci­ja­listi slo­bodni su na trži­štu rada.

– U većini se država nakon spe­ci­ja­li­za­cije jav­ljaju na slo­bodna radna mjesta diljem države i zapoš­lja­vaju ondje gdje pos­toji slo­bodno radno mjesto spe­ci­ja­lista, neo­visno o tome radi li se o jav­nom ili pri­vat­nom sek­toru i neo­visno o tome hoće li ostati u istoj državi ili otići u ino­zem­s­tvo – navodi dr. Ošta­ri­jaš, napo­mi­njući da sli­čan sus­tav pos­toji i u Sje­di­nje­nim Ame­rič­kim Drža­vama.

U uspo­red­nim europ­skim drža­vama, tek 1% liječ­nika radi u sus­ta­vima u kojima nakon zavr­šetka spe­ci­ja­li­za­cije pos­toji više­go­diš­nja obveza rada prema pos­lo­davcu ili jav­nom zdrav­s­tve­nom sus­tavu, a i dalje većinu te sku­pine čine upravo hrvat­ski liječ­nici, ističe.

Na ovu ana­lizu potaklo ga je okružje na dok­tor­skom stu­diju u Mađar­skoj, gdje je bilo kolega iz Nje­mačke, Nor­ve­ške, Rumunj­ske, Mađar­ske itd. a svi su se čudili kad bi ih pitao ‘kako su vas pus­tili na dok­to­rat?’ jer nitko nije imao obvezu rada nakon spe­ci­ja­li­za­cije. Kre­nuo je istra­ži­vati i na koncu uvi­dio da je tako samo u Hrvat­skoj i Slo­ve­niji.

Sus­tav koji funk­ci­onira u Hrvat­skoj, iako je znatno ubla­žen prije par godina, i dalje je izvo­ri­šte frus­tra­cija svih strana. Kad liječ­nik dobije spe­ci­ja­li­za­ciju od bol­nice, pot­pi­suje ugo­vor o radu na neo­dre­đeno vri­jeme s obve­zom da to bude naj­ma­nje 10 ili 11 godina, odnosno čitavo raz­dob­lje spe­ci­ja­li­za­cije i još toliko nakon spe­ci­ja­li­za­cije. Mladi liječ­nici tra­ženi su na trži­štu rada i veći­nom žele raditi u veli­kim bol­ni­cama pa su im spe­ci­ja­li­za­cije koje otva­raju manje opće bol­nice samo odskočna daska te ih napu­štaju kad pos­tanu spe­ci­ja­listi. Sada mogu dati otkaz uz bitno manje i time pri­hvat­lji­vije penale, odnosno uz vra­ća­nje tro­škova spe­ci­ja­li­za­cije. Do prije dvije godine morali su vra­ćati uka­ma­ćene peto­go­diš­nje plaće koje su pri­mali za vri­jeme spe­ci­ja­li­za­cije, zbog čega su te ugo­vore nazvali ‘robov­las­nič­kima’. Ustavni sud tu je praksu uki­nuo. Među­tim, male bol­nice sada ostaju bez spe­ci­ja­lista i ne mogu pla­ni­rati kadrove, a to znači da ne mogu osi­gu­rati zdrav­s­tvenu skrb za gra­vi­ti­ra­juće sta­nov­niš­tvo.

Jedini donekle slični pri­mjeri pos­toje u Slo­ve­niji i Latviji, s tim da je u poto­njoj liječ­nik dužan raditi tri godine u bilo kojoj jav­noj zdrav­s­tve­noj usta­novi unu­tar pet godina od pola­ga­nja spe­ci­ja­lis­tič­kog ispita.

Od pri­bližno 28 tisuća liječ­nika u Hrvat­skoj, Slo­ve­niji i Latviji, koji imaju neki oblik obveze rada nakon spe­ci­ja­li­za­cije, njih oko 15 tisuća radi u Hrvat­skoj.

– Na taj se način ne potiče izvr­s­nost ni kon­ku­ren­cija, kako na strani liječ­nika, tako ni na strani zdrav­s­tve­nih usta­nova. Ako se pot­piše jedno radno mjesto do miro­vine, možda to neće pri­do­ni­jeti kva­li­teti rada, a ni bol­nice se u tom slu­čaju ne mogu boriti za bolje kadrove. U većini europ­skih jav­nih zdrav­s­tve­nih sus­tava zadr­ža­va­nje liječ­nika teme­lji se na rad­nim uvje­tima, pla­ni­ra­nju kadrova i orga­ni­za­ciji rada, zbog čega pos­toji i pozi­tivna kon­ku­ren­cija. Zdrav­s­tvene usta­nove trude se pri­vući i zadr­žati naj­bo­lji kadar, a liječ­nici se pri­tom natječu za radna mjesta koja im pru­žaju povoljne pro­fe­si­onalne uvjete – sma­tra ovaj mladi liječ­nik.

Sti­pen­di­ra­nje kao jam­s­tvo

Dr. Ošta­ri­jaš ovu ana­lizu nije radio radi sebe. Viro­vi­tička je bol­nica nje­gov izbor, iz Sla­tine je pa je svoj kraj pret­pos­ta­vio ponudi koju je za spe­ci­ja­li­za­ciju dobio u Veli­koj Bri­ta­niji. Ugo­vor je pot­pi­sao 2022. uz obvezu rada do 2033. godine i spe­ci­ja­lis­tičko usa­vr­ša­va­nje obav­lja u KBC Osi­jek, a 90 sati mje­sečno radi na hit­nom pri­jamu viro­vi­tičke bol­nice. Kad bi raski­dao ugo­vor, tre­bao bi vra­titi 35 tisuća eura, a dvos­truko bi morali vra­titi on i supruga, koja je tako­đer na spe­ci­ja­li­za­ciji.

– Ja ne želim otići, ali mis­lim da je bitno da ljudi znaju da imaju izlaz – napo­mi­nje.

Premda tek načelno i neo­dre­đeno, iz Minis­tar­stva zdrav­s­tva već su naj­av­lji­vali uvo­đe­nje cen­tral­nih spe­ci­ja­li­za­cija, što bi odgo­va­ralo modelu kakav ima većina europ­skih država. Mogli bi pri­tom raz­mis­liti i o opciji koju pred­laže dr. Ošta­ri­jaš pa za one kojima slo­bodno trži­šte unosi nesi­gur­nost, omo­gu­ćiti skla­pa­nje ugo­vora o sti­pen­di­ra­nju. Bol­nica bi spe­ci­ja­li­zanta sti­pen­di­rala, a on bi se zauz­vrat obve­zao doći u tu bol­nicu raditi ili, u pro­tiv­nom, vra­titi sti­pen­diju.

U EU se bol­nice trude pri­vući i zadr­žati naj­bo­lji kadar, a liječ­nici se natječu za radna mjesta koja im pru­žaju povoljne pro­fe­si­onalne uvjete