Kako bi se nadoknadio ozbiljan manjak liječnika hitne medicine, planira se da umjesto timova s liječnikom (T1) na teren češće izlaze timovi bez liječnika (T2) – medicinske sestre/tehničari specijalizirani za hitnu medicinu i širih kompetencija. Broj T2 timova povećao bi se za trećinu do kraja 2029. godine, prema prijedlogu reforme hitne medicine koji Ministarstvo zdravstva planira u rujnu pustiti u javnu raspravu. Istovremeno se želi smanjiti broj odlazaka na bolničke hitne prijme, preopterećene velikim brojem zapravo nehitnih pacijenata. Ideja je da se pacijente s akutnim tegobama koje nisu životno ugrožavajuće zbrine u posebnim dežurnim ambulantama primarne zdravstvene zaštite. Uputnica C2, kojom sada liječnik iz primarne šalje pacijenta na bolničku hitnu, promijenila bi namjenu pa bi se njome pacijenta slalo na prioritetni specijalistički pregled izvan hitne, i to u roku od sedam dana, za koliko bi najdulje trebao dobiti termin. Ovim je izmjenama prethodilo osposobljavanje 375 medicinskih sestara i tehničara. Prije dvije godine prvih je 111 završilo prvu formalnu specijalizaciju u trajanju od deset mjeseci, financiranu iz NPOO-a, i tada je rečeno da će na terenu zbrinjavati sve hitne pacijente – od moždanog udara do politrauma, a primjenjivat će i lijekove, od adrenalina do diazepama.
U svjetskoj praksi timove hitne pomoći u velikoj mjeri odavno već čine paramedici i dodatno educirano medicinsko osoblje. No, planirana reforma svakako će imati burnu javnu raspravu. – Ne vidim u ovim partikularnim najavama nazovi reforme da se rješavaju ključni problemi: kako privući doktore na specijalizaciju iz hitne medicine te kako ojačati primarnu zdravstvenu zaštitu i palijativu. A to je onda kozmetika. Specijalista hitne nema pa svi ostali pokrivaju bolničke hitne prijme, zbog čega pate specijalističke ambulante. Hitnu ne opterećuju hitni pacijenti nego ono što nije hitno, a to su palijativni pacijenti i oni koji svoje zdravstvene probleme trebaju rješavati u primarnoj, a ne rješavaju jer se tamo liječnici guše u administrativnim poslovima – kaže dr. Ivana Šmit, predsjednica Hrvatske udruge bolničkih liječnika. Pita se i koji bi točno trebao biti put pacijenta do specijalista preko nove namjene C2 uputnice ako te ambulante već imaju popunjene termine i naručene pacijente.
HUBOL je još prije godinu dana resornom ministarstvu poslao svoj prijedlog reforme hitne, gdje su ustvrdili da bolnice imaju samo 30% specijalista hitne u odnosu na broj predviđen sistematizacijama te da je, sudeći po broju specijalizanata ta specijalizacija pred gašenjem. Ponudili su i rješenja koja bi ovu specijalizaciju učinila privlačnijim izborom, a koja se primjenjuju u nizu zemalja, poput mogućnosti da se specijalisti hitne u kasnijoj životnoj dobi može preusmjeriti na rad u nekim drugim odjelima.
Čelnica KoHom-a dr. Zrinka Huđek Leskovar podržava reformu, ali upozorava, uz ogradu jer nije vidjela prijedlog, da se reforma jedne struke ne smije prelamati preko leđa druge. – Spominju se dežurstva u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, ali obiteljska medicina nema kadrovskih kapaciteta za to. Obiteljskih liječnika nedostaje, prosječno su stariji od 55 godina, a mlađih je nedovoljno; sve je to posljedica višegodišnjeg zanemarivanja obiteljske medicine. U praksi su punktovi dežurstva obiteljskih liječnika prenatrpani, često bez potrebe jer kolege s OHBP-a pacijente šalju natrag k nama kako bismo im napisali recepte. Smatramo to nedopustivim trošenjem resursa obiteljskih liječnika i opterećenjem pacijenata – kaže dr. Huđek-Leskovar.
