Ovrhe na plaći: Nema zastoja za tekuće rate kredita koje dospijevaju
Poslodavac će tumačenjem Ministarstva pravosuđa dobiti pravnu sigurnost u
daljnjim postupanjima, banka će dobiti naplatu od fizičke osobe koja i
dalje u novonastalim okolnostima ima redovna i stalna primanja, a
fizička osoba koja je pogođena primjerice značajnim smanjenjem plaće ili
otkazom – sigurnost da će sutra imati kruh na stolu, umjesto podmirene
rate kredita.
Riješeno je ključno pitanje oko provedbe ovrhe na travanjskoj plaći
koje je mučilo poslodavce i njihove djelatnike koji imaju kredite, ali i
vjerovnike, odnosno banke: rate kredita s čijem se plaćanjem već kasni,
a vjerovnik je dostavio poslodavcu suglasnost za naplatu dugova –
propuštenih rata ili cijelog dospjelog duga, neće se provoditi i ovrha
će time u odnosu na njih – zastati. No, kad se radi o tekućim ratama
kredita koje tek dospijevaju, a naplaćuju se preko suglasnosti o
zapljeni, poslodavac će provesti naplatu mjesečnog obroka.
To
je novi okvir nakon Zakona o interventnim mjerama u ovršnim i stečajnim
postupcima za vrijeme trajanja posebnih okolnost. Ovaj novi propis
regulira ovrhe na plaćama I mirovinama koje provode poslodavci i HZMO:
odnosi se na fizičke osobe kojima se dio primanja usteže radi provedbe
na ovrhe na plaći, mirovini ili drugom stalnom novčanom primanju. Zastoj
provedbe ovrhe npr. na plaći provodit će se tako da poslodavac neće
plijeniti daljnje tražbine ovršenika, niti isplaćivati ovrhovoditelju
novčane iznose za koje je određena ovrha, već će cijelu plaću isplatiti
radniku, naravno osim u slučaju izuzetaka navedenih u zakonu, pa tako i
izuzetka navedenog na početku teksta.
Izuzeci su
regulirani u članku 4., no očekuje se uskoro dopunjeno jedinstveno
tumačenje Ministarstva pravosuđa koje bi trebalo riješiti pitanje kako
postupiti u slučaju ustezanja rata kredita na plaći na temelju privatne
isprave potvrđene kod javnog bilježnika (tzv. Izjava o zaplijeni),
budući da ona predstavlja ovršnu ispravu i po čl. 202 Ovršnog zakona
Z-a kada je dostavljena poslodavcu ima učinak pravomoćnog rješenja o
ovrsi.
Ovo
je pitanje otvoreno nakon donošenja zakona jer su poslodavci kao
isplatitelji plaće ili računovodstvene tvrtke koje to čine u ime
poslodavca do sada ustezali iznos rate na temelju suglasnosti o
zapljeni, no kako je uveden tromjesečni zastoj zakonom koji je stupi na
snagu 1. svibnja problem pravne prirode su načelno nove situacije koje
je trebalo očito pravno razjasniti. Naime, ako je djelatnik potpisao
izjavu o zapljeni rata kredita kod banaka, to se smatra ovršnom
ispravom, budući da su sve ovrhe stavljene na stand-by, znači li to da
sljedeća 3 mjeseca poslodavci ne mogu ustegnuti rate kredita bankama?
Ako da, to bi značilo da se ne ustežu niti rate kredite za one osobe
koje nisu išle u pregovore s bankama oko moratorija vraćanja kredita,
dok čak ni zaposlenici koji uredno dobivaju svoju punu plaću i koji su
možda dobili I neku stimulaciju zbog povećanog angažmana I rezultata,
jednostavno ne bi plaćali svoje rate kredita sljedeća 3 mjeseca.
Kako bi
se u tom smislu stvari razjasnile jedinstvenim stajalištem, a po nekima
spriječile I potencijalne tužbe, Ministarstvo pravosuđa objavilo je 5.
svibnja svoje priopćenje u kojem navodi da se u konkretnom slučaju neće
zastati s ovrhom. Razlog? Naveli su da se radi o budućem obroku po
dospijeću koje je člankom 4. stavak 2. ovog zakona izuzeto od zastoja o
ovrsi, te da se zato neće zastati s ovrhom.
Navedeno
priopćenje na stranici Ministarstva pravosuđa
https://pravosudje.gov.hr/vijesti/priopcenje-21951/21951), međutim,
trenutno nije moguće otvoriti, jer se pripremaju potrebne dopune
tumačenja kojima će se detaljno pojasniti novi okvir u segmentu važnog
izuzeća od zastoja ovrha na plaći. Kako su prvotno bili naveli u povodu
brojnih upita, pozivajući se na navedenu odredbu kao izuzetak od zastoja
ovrhe, MP je protumačio da to znači da poslodavac nastavlja i za
vrijeme trajanja posebnih okolnosti sa zapljenom plaće radnika “ako se
zapljena provodi dobrovoljno na temelju privatne isprave iz članka 202.
Ovršnog zakona”. Ključna riječ je dobrovoljno.
Dio pravnika koji
podržava ovo stajalište objašnjava da je suglasnost koju je zaposlenik
dao za prisilnu naplatu njegova dispozicija koja poslodavca obvezuje
zato što je dio tražbine koju radnik ima prema poslodavcu ovime ustupio
banci, dok ima i onih koji smatraju da se radi o ovrsi kao i u
slučaju zadužnica čija se naplata trenutno ne provodi, jer je I
zadužnicu dužnik također dobrovoljno dao da se u korist vjerovnika
plijeni njegov račun u banci.
Kako bilo,
poslodavac će tumačenjem Ministarstva pravosuđa dobiti pravnu sigurnost u
daljnjim postupanjima, banka će dobiti naplatu od fizičke osobe koja i
dalje u novonastalim okolnostima ima redovna i stalna primanja, a
fizička osoba koja je pogođena primjerice značajnim smanjenjem plaće ili
otkazom – sigurnost da će sutra imati kruh na stolu, umjesto podmirene
rate kredita.
