SPORTSKE IGRE_Rovinj 2020.

" POZITIVNI U DUHU, A NEGATIVNI NA KORONU" 

bio je glavni moto igara. 

I u toj disciplini osvojili smo ZLATNU MEDALJU.

ČESTITKE SVIMA ...

VIDIMO SE DOGODINE .....

O sportskim uspjesima i druženjima kroz sliku i tekst u nastavku od Vašeg fotoreportera....

       Sindikat KBC ZAGREB i Sportska udruga socijalne skrbi-ŠUSS 

organizirali su 26. sportsko-sindikalne susrete zaposlenika u socijalnoj skrbi i zdravstvu 

u Rovinju, 24.-28. lipnja 2020. 

Organizatori su pred sobom imali težak i vrlo stresan test iskušenja zbog epidemije COVID-19, ali ozbiljnost i odgovornost koju su nosili na svojim leđima samo je dodatno pokazala da su bili spremni nositi se i sa ovim problemom. 

Ovogodišnji sportsko-sindikalni susreti okupili su oko 600 učesnika iz svih krajeva Hrvatske iz djelatnosti socijalne skrbi i zdravstva. 

KBC Zagreb okupio je oko 150 učesnika iz sustava zdravstva i socijane skrbi.

Uz pridržavanje svih preporuka Civilnog kriznog stožera IGRE su protekle u veselom i sportskom duhu, a medalje su se nizale i uz koju kapljicu znoja. Nakon toga, hlađenje u moru i izlaganje UV zrakama radi podizanja imuniteta, a prema svim zdravstvenim preporukama. 

U lijepom i uistinu veselom sjećanju ostat će nam "SRDELA PARTY" u organizaciji ŠUSS-a. Dečkima veliko HVALA na dobro organiziranom tulumu na otvorenom i pod suncem...

Kako autora ovih redaka po malo trese "demencija", a ne "koronavirus", sjećanja na sve rezultate su malo zamagljena, pa ih nećemo ni nabrajati ....ali KBC Zagreb je osvojio gomile medaLja i pehara. No, ipak se sjećam najvažnijeg našeg uspjeha, a to je ZLATO u stolnom tenisu naše Marije Dujmović. Nakon dugog niza srebrnih i brončanih medalja, napokon zlato. Mariji sve čestitke ....

foto: Sindikat KBC Zagreb, ZLATNA Marija Dujmović (u sredini)

foto: Sindikat KBC Zagreb

izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Rovinj

Rovinj (tal. Rovigno) je grad u Hrvatskoj. Nalazi se na zapadnoj obali Istre. Skupa s Porečom je najjači turistički centar Istre, te jedan od najjačih na Jadranu. Područje grada Rovinja graniči s općinama Bale, Kanfanar, Sv. Lovreč i Vrsar.

Grad Rovinj ima svega 2 naselja (stanje 2006.), a to su: Rovinj (tal. Rovigno) i Rovinjsko Selo (tal. Villa di Rovigno).

Rovinj se nalazi u području Crvene Istre, odnosno crvenog tla (crljenice). U rovinjskom arhipelagu nalaze se 22 otoka ili otočića od kojih su Sv. Andrija i Sv. Katarina najveći, a tu spadaju još Bili Školj i drugi. Na sjeveru Rovinjštine, Rovinj graniči s općinom Vrsarem s kojim dijeli zaljev Limski kanal, a na jugu s općinom Balama.

Povijest

Stari grad Rovinj svoj šarm dobiva od njegovih uličica omeđenih vrlo visokim kućama sa škurama. Neke završavaju na piazzi Matteotti. Druge vode do velikog trga, okruženog starim kućama.

Prvo spominjanje Rovinja kao Castrum Rubini, koliko je poznato, nalazimo u djelu "Cosmographia" ravenskog Anonimusa. Djelo, iz VII. st., s mnoštvom geografskih podataka koji se odnose na V. st. iz čega rovinjski kroničar Benussi zaključuje da je Rovinj nastao u razdoblju od III. do V. st. Okolica današnjeg Rovinja je, prema arheološkim nalazima, bila nastanjena već u prapovijesnom razdoblju - brončanom i željeznom dobu, kada u Istri cvate kultura Histra koji su tu živjeli i trgovali sa Grcima i Etrušćanima. Najnoviji slučajni nalazi ukazuju na postojanje života već na prijelazu iz II. u I. milenij na samom otoku (od 1763. poluotok) na kojem je smješten današnji Rovinj.

Nakon mirne vladavine Rimskog carstva, a pred navalama 

Vizigota, Huna, Gota i Bizantinaca, stari Romani su, u potrazi za sigurnošću, naselili otoke Mons Albanus, Sv. Katerinu, Sv. Andriju i Cissu. Otok Cissa se prvi put pominje po Pliniju starijem, a navodno je potonuo za vrijeme velikih potresa u drugoj polovici VIII.st.

Castrum Rubini lociran na mjestu današnje crkve Sv. Eufemije, nekad crkvice sv. Jurja, postaje Ruigno, Ruginio, Ruvigno i preživljava razorne napade s kopna i mora: Slavena (Domagoj 876.g.), Neretvana (865. i 887.g.) i Saracena (819. i 842.).

Nakon bizantinske vlasti Rovinj je najprije pod vlašću Langobarda, a potom pod franačkom vladavinom. U feudalnoj Istri Rovinj gubi veći dio autonomije starih rimskih municipija, međutim kao važan grad, o čemu govori činjenica da kao castrum sudjeluje 804. g. na Rižanskoj skupštini, uspijeva se izboriti za određene olakšice.

Od 10. do 12, stoljeća s uspjehom se odupirao pritisku Venecije i stekao autonomni status (sa skupštinom građana i Velikim vijećem). Dolaskom pod Veneciju (1283.) gradska samouprava izgubila je svoje demokratsko obilježje. Izložen čestim napadima s mora; 1597. napalo ga je i opljačkalo 17 uskočkih brodova s oko 500 uskoka. U 17. i 18. stoljeću Rovinj je razvijeni pomorski grad. Poslije pada Venecije (1797.) građani su sami preuzeli upravu grada i zadržali je za vrijeme austrijske (1797.-1805.) i francuske administracije (1805.-1813.). 

Sve do druge polovice 19. stoljeća Rovinj je bio najveća luka na zapadnoj obali Istre. Godine 1918. okupirala ga je talijanska vojska, a 1920 Rapallskim ugovorom pripao je Italiji i bio uključen u talijansku provinciju Furlanija-Julijska krajina. Nakon kapitulacije Italije 1943., Rovinj se pridružio ustanku Hrvata u Istri da bi definitivno 1947. pripao Jugoslaviji.

foto: Sindikat KBC Zagreb

izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Crkva_sv._Eufemije_u_Rovinju

Crkva svete Eufemije (poznata i kao Sveta Fuma) najpoznatiji je spomenik u Rovinju. Na mjestu današnje crkve tada je bila mala crkvica sv. Jurja, na čijem se mjestu u 10. stoljeću počinje graditi nova, veća crkva. Bila je to trobrodna crkva, koja je s vremenom zahtijevala sve više popravaka, pa se Rovinjani odlučuju na gradnju još veće crkve. Crkva je rekonstruirana između 1725. i 1736. godine, u baroknom venecijanskom stilu, po projektu venecijanskog arhitekta Giovannija Scalfarotta, čiji projekt nije u potpunosti zadovoljio građane pa ga je dopunio Giovanni Dozzi. Unutar crkve nalazi se sarkofag kršćanske mučenice Sv. Eufemije, koji je u grad dopremljen 800. godine. Sama crkva je duga 51 metar, a široka 30 metara, visina srednje lađe je 17 metara.

Povijesni kontekst

Na samom vrhu grada, na vrhu brežuljka s kojeg se rasprostire panorama na rovinjske otoke Sv. Andriju i Sv. Katarinu, to jest na mjestu današnje strukture crkve sv. Eufemije, u 7. stoljeću izgrađena je crkva sv. Jurja.^[2] Crkva sv. Jurja bila je jednostavna i malih dimenzija, ali njen titular neće biti zaboravljen; Sv. Juraj je i danas konpatron župe te se njegov kip nalazi na glavnom oltaru. Mjesto izabrano za izgradnju današnje župne crkve uvjetovano je legendom. 

Prema legendi, 800. godine u sarkofagu od grčkog mramora (datiranog u 6. stoljeće) doplivalo je tijelo mlade, lijepe svetice – Sv. Eufemije Kalcedonske. Sveta Eufemija ili ona koja dobro govori (grč.), djevica je i mučenica iz Kalcedona iz doba cara Dioklecijana, koja je nekoliko puta izbjegla smrt da bi na kraju bila pogubljena 16. ožujka 303. godine zato što se nije htjela pokloniti poganskom božanstvu.^[1] Nakon što je po predaji dječak sa slabašnim junicama izvukao teški sarkofag iz mora i ponio ga na vrh brda, isti je sarkofag bio postavljen ispred ondašnje crkve Sv. Jurja pod privremenim krovom.

Sve veći broj hodočasnika koji su dolazili vidjeti čudo Sv. Eufemije potaknuo je gradnju nove, prostranije crkve u 10. stoljeću.^[2] Nova crkva, završena oko 950. godine bila je trobrodna i troapsidalna s izbočenim polukružnim apsidama. U sredini je bio postavljen sarkofag te su bila postavljena tri glavna oltara. Bula pape Aleksandra III. iz 1178. godine proglasila je crkvu kaptolskom.^[2] Crkva iz 10. stoljeća imala je još i kapelu za sarkofag te dva ambona.

f

foto: Sindikat KBC Zagreb

izvor:https://hr.wikipedia.org/wiki/Sveta_Eufemija

Životopis

Malo je povijesnih podataka koji govore o životu i smrti sv. Eufemije. Poznato je da je bila kćerka uglednog građanina iz Kalcedona, blizu Carigrada, a kao kršćanka, u vrijeme cara Dioklecijana, 304. godine zatvorena je i mučena te na kraju bačena lavovima koji ju nisu rastrgali. Navodno je umrla od ozljeda koje joj je u areni nanio ili medvjed ili lav. Najčešće se prikazuje s palmom i kotačem a uz nju jedan ili više lavova.^[1]

Umrla je kao mučenica 16. rujna 304. godine. Pobožni kršćani su sačuvali njeno tijelo, koje je kasnije preneseno u Carigrad gdje je car Konstantin u njenu čast podigao veliku crkvu.

Tu je sarkofag ostao do 800. godine kad na vlast dolaze ikonoklasti. Sarkofag je, prema predaji, jedne olujne noći nestao iz Carigrada i 13. srpnja 800. dospio do rovinjske obale gdje ga je jedan mladić sa svoje dvije mršave kravice uspio dovući na brežuljak do crkvice sv. Franje. Rovinjci su od tada sveticu počeli štovati kao svoju zaštitnicu, a sarkofag se danas nalazi u crkvi sv. Eufemije.

O događajima vezanim uz život i mučeništvo sv. Eufemije govore tri legende iz Rovinjskog iluminiranog kodeksa iz XIV.-XV. stoljeća.