"Bezveze je to zvati reformom jer ona to nije"

"Ovih dana izlaze probni baloni o novoj reformi zdravstva. Zapravo, bezveze je to uopće nazvati reformom jer ona to nije. 

A nije iz sljedećih razloga…

1.) Bavi se samo prihodovnom stranom, tj. kako uvesti nove namete ili vratiti stare, a s ciljem povećanja prihoda zdravstvenog sustava. Kao da će više novca u vreći iz koje curi na sve strane napraviti ikakvu promjenu na bolje..

2.) Koriste se PR trikovi da se zamaskira razina organizacijske katastrofe u zdravstvu, pa se tako popis imovine, koji se u svakom normalnom sustavu vodi godišnje pod nazivom inventura, sada ovdje predstavlja kao neki senzacionalan registar imovine.

3.) Navodi se da bolovanja više neće biti na teret HZZO-a što je dosta velika glupost sama po sebi iz nekoliko razloga. Prvi razlog je taj što sada već prvih 42 dana bolovanja ionako plaća poslodavac. S obzirom da HZZO uglavnom ne interesira jesu li ta bolovanja opravdana, onda uglavnom ne kontrolira takve bolesnike dok se ne pređe 42 dana. Bolesnici su shvatili poruku, pa nakon 42 dana budu 1 dan na godišnjem, pa onda opet 42 dana bolovanja na teret poslodavca, samo pod drugom šifrom bolovanja. Vidite apsurd trenutne situacije? A to nas dovodi do drugog razloga. Naime, ako se trošak bolovanja i nakon 42. dana prebaci na poslodavca (a neće na zaposlenike jer HDZ misli na glasove, a tih je više od poslodavaca, dok ljudi ne kuže da će ih to svejedno posljedično opalit po džepu), tada HZZO nema više apsolutno nikakav poticaj kontrolirati jesu li zaposlenici na bolovanju stvarno bolesni ili ne. Treći razlog je da poslodavci neće htjeti zaposliti ljude pred mirovinu ili kronično bolesne. Četvrti razlog je, ukoliko se trošak bolovanja prebaci recimo na ministarstvo financija, zapravo se nije ništa napravilo nego pretočilo iz šupljeg u prazno.

4.) Plan je i da se porodiljne naknade prebace na nekog drugog, najvjerojatnije poslodavce. Možete samo pretpostaviti što će ta mjera značiti za diskriminaciju mladih žena prilikom zapošljavanja kao i za demografsku politiku. Od svih mjera, ova je vjerojatno daleko najštetnija.

5.) Govori se da su lijekovi „samo“ 20% troškova zdravstva pa to kao nije problem. Znači ni u ovoj „reformi“ koja to nije, ministru nije palo na pamet da bi se na nabavi lijekova kroz plaćanje na vrijeme (možda i avansno), a time i kroz znatno niže cijene lijekova, mogla uštedjeti koja milijarda kuna godišnje. Ali što je koja milijarda uštede samo na jednoj stavci, kada uvijek mogu uvesti doprinos za zdravstveno osiguranje mladima.

6.) Uvođenje doprinosa za zdravstveno osiguranje mladima kod prvog zaposlenja je, u nedostatku prikladnijih riječi, baš epska glupost. Naime, sve zemlje muče probleme s nezaposlenošću mladih i poteškoćama kod pronalaženja prvog zaposlenja, posebno kada dođe recesija. Mladi su tada obično najteže pogođena skupina. I sada im se stavlja još jedan uteg oko vrata. Ali sada su izbori prošli, pa se mladima više ne daju porezne olakšice nego im se vraćaju novi nameti. I to da bi se uprihodio iznos koji se može uštedjeti na razumnijoj nabavi lijekova.

7.) U ovoj „reformi“ se ne govori ni o kakvim organizacijskim promjenama osim da će država uzeti bolnice pod svoje. Osim ako je cilj da se bolnice uništi do kraja, stvarno mi nije jasno što se time dobiva s obzirom da ne postoji ni jedan slučaj gdje je država s bilo kojim poslovnim subjektom napravila pozitivan rezultat.

8.) U ovoj „reformi“ se ne govori ni o mjerenju rada, nagrađivanju najboljih, a kažnjavanju najlošijih.

9.) U ovoj „reformi“ se ne govori ni o digitalizaciji procesa, racionalizaciji administrativnih kapaciteta, a osnaženju medicinskog osoblja.

10.) Ipak, najveći problem ove reforme je što ne predviđa niti promjenu ministra, niti promjenu vlade. Jer to je glavni preduvjet bilo kakvih pozitivnih promjena u zdravstvenom sustavu.