U naputku kriznog stožera Ministarstva zdravlja nadalje se navodi da doktori primarne zdravstvene zaštite daju uputnice i upućuju na testiranje COVID-19 u skladu s epidemiološkim smjernicama i „korisnike i zaposlenike u sustavu socijalne skrbi kod pružatelja socijalnih usluga što uključuje testiranje novih korisnika (kod privremenog smještaja u kriznim situacijama i dr.) neposredno prije realizacije smještaja te po isteku 14-dnevne samoizolacije, testiranje korisnika po isteku 14-dnevne samoizolacije nakon dugotrajnog bolničkog liječenja, testiranje djelatnika prije povrataka na posao nakon višednevne odsutnosti (odsutnost najmanje 5 radnih dana u kontinuitetu koji može biti prekinut zbog neradnih dana) zbog korištenja godišnjeg odmora ili zbog drugog razloga te nakon povratka iz inozemstva, testiranje korisnika i djelatnika prema posebnoj indikaciji epidemiologa."
Sve je više dokaza o utjecaju COVID-19 na djelatnike u zdravstvu, socijalnoj zaštiti i drugim djelatnostima u javnim službama.
Nedavno izvješće Amnesty International govori da je bilo
najmanje 1100 smrtnih slučajeva među zdravstvenim i socijalnim
službenicima diljem Europe, a EPSU je u ranijem članku izvijestio o
preko 600 smrtnih slučajeva na temelju podataka iz samo devet zemalja.
Dostupni statistički podaci variraju od zemlje do zemlje i još uvijek postoje mnoge zemlje u Europi o kojima nema podataka.
Izvješće organizacije za zaštitu ljudskih prava Amnesty International
procjenjuje da je najmanje 3000 zdravstvenih radnika širom svijeta
umrlo od posljedica zaraze virusom COVID-19.
Neuspjeh u zaštiti
zdravlja radnika tijekom pandemije Covid-19, uključuje informacije iz
79 zemalja, ali naglašava činjenicu da dolaze iz niza različitih izvora.
Izvještaj Amnesty naglašava rizike s kojima se susreću zdravstveni radnici koji se bave pacijentima COVID-19 i kako su ti rizici povećani neuspjehom vlada i zdravstvenih poslodavaca u vidu osiguranja odgovarajuće osobne zaštitne opremu (PPE). Amnesty je pronašao dokaze o nestašici opreme u 63 zemlje.
Uz fizičke rizike COVID-19, mnogi se zdravstveni radnici suočavaju sa povećanim stresom dok se pokušavaju nositi s mentalnim naprezanjem, velikim opterećenjima i dugim radnim zadacima.
Izvještaj također pruža alarmantne dokaze o tome da su zdravstveni
radnici bili stigmatizirani, pa čak i da su suočeni s maltretiranjem i
nasiljem, jer su odgovorni za širenje bolesti, a ne na čelu borbe protiv
nje.
Luca Scarpiello, službenik EPSU-a za zdravstvo i socijalne usluge, navodi: „Studija
je jasan dokaz da treba nadići stereotip herojstva i pravilno
prepoznati vrijednost i profesionalnost zdravstvenih radnika. Tijekom
sljedećih mjeseci i dalje ćemo osigurati da Europska komisija,
poslodavci i države članice ispune obećanja data tijekom pandemije.
Nastavit ćemo raditi na osiguranju zdravlja i sigurnosti radnika u
zdravstvu i socijalnoj skrbi i težiti ka većem zapošljavanju i
ulaganjima u taj sektor. "
Izvješće donosi brojne preporuke koje obuhvaćaju:
- važnost prikupljanja točnih podataka o zaraženim i umrlim radnicima;
- osiguravanje pružanja osobne zaštitne opreme i primjena odgovarajućih sigurnosnih protokola;
- aktivnosti za rješavanje utjecaja na mentalno zdravlje i opterećenja rada;
- odgovarajuća nadoknada za dodatne rizike s kojima se susreću radnici i prepoznavanje COVID-19 kao profesionalne bolesti;
- osiguranje prava na razgovore o sigurnosnim pitanjima;
- djelovanje za sprječavanje i rješavanje stigmatizacije i čak nasilja nad zdravstvenim radnicima;
- ostali opći prijedlozi, uključujući povećano financiranje zdravstvenih usluga.
Podaci
po državama iz izvješća Amnesty pokazuju da su, na temelju dostupnih
podataka, zdravstveni radnici u Velikoj Britaniji najteže pogođeni 272
smrtna slučaja (ne uključujući 268 smrtnih slučajeva radnika iz sektora
socijalne skrbi). Ostali visoki brojevi zabilježeni su u Italiji (188),
Rusiji (101) i Španjolskoj (63).
Preostale brojke
iz Europe su Moldavija (33), Francuska (28), Ukrajina i Bjelorusija (po
23), Njemačka (20), Srbija (12), Rumunjska i Belgija (po 3). Zemlje koje
bilježe po dva smrtna slučajeva uključuju Bosnu i Hercegovinu,
Kazahstan, Kirgistan, Irsku, Poljsku i Tadžikistan, a one s jednim
smrtnim slučajem uključuju Austriju, Bugarsku, Češku, Finsku, Mađarsku,
Kosovo, Crnu Goru i Švedsku.
Sindikat Kliničkog bolničkog centra Zagreb je nezavisna, samostalna, dobrovoljna i interesna udruga radnika sa svojstvom pravne osobe koja djeluje na području Republike Hrvatske, a koja osigurava, štiti i promiče prava radnika primarno zaposlenih u Kliničkom bolničkom centru Zagreb, te u ustanovama i drugim organizacijskim oblicima u zdravstvu, djelatnosti zdravstvenog osiguranja, djelatnosti mirovinskog sustava, djelatnosti socijalne skrbi i drugim srodnim djelatnostima zdravstvenog sustava i sustava socijalne skrbi, zasnovana na načelu demokratskog zastupanja i demokratskog očitovanja volje članova.
Predrag: 098 641 327 Sanja: 091 586 44 24 |