U razgovoru nam ističe kako cilj toga nije izazivanje panike među građanima, jer ona ne postoji, već upozorenje na ozbiljne i dugotrajne probleme zdravstvenog i socijalnog sustava koji se najvidljivije prelamaju upravo u najvećoj hrvatskoj bolnici - KBC-u Zagreb.

- Cijeli zdravstveni sustav međusobno povezan od domova zdravlja, palijative, saniteta i hitne medicinske službe do bolnica. Grad Zagreb i sve županije moraju se, tvrdi, ozbiljno uključiti u rješavanje tih pitanja. Mi smo tercijarna ustanova, namijenjena liječenju akutnih stanja. U našu bolnicu se ne dolazi umirati, ali to se danas događa. Pacijenti koji nisu hitni dolaze sanitetskim prijevozom bez najave, nisu životno ugroženi, ali dolaze s uputnicom primarnog liječnika i mi ih po zakonu moramo primiti - dodaje.

Kaže da je riječ je često o zahvatima i postupcima koji se mogu riješiti na primarnoj razini, poput promjene katetera ili liječenja dekubitusa, dok se u isto vrijeme u bolnici liječe pacijenti s infarktom, moždanim udarom i drugim teškim stanjima.

Uprava bolnice, naglašava Leontić, radi maksimalno u danim okolnostima, ali problemi su dugotrajni i dodatno su se pogoršali nakon pandemije COVID-19.

- Ukidanjem dodataka koji su uvedeni tijekom covida, zdravstveni radnici ostali su bez značajnog dijela primanja, a opterećenje se nije smanjilo. Obrtaj pacijenata i dalje je velik, a radno opterećenje iznimno. U Objedinjenom hitnom bolničkom prijamu KBC-u Zagreb 38 medicinskih sestara i tehničara dalo je otkaz, dok je u godinu dana zaposleno svega 15 novih radnika, i to uz činjenicu da su odlasci postojali i prije njihova dolaska. Posao se samo prelijeva. Jedna osoba danas obavlja posao tri do pet ljudi. Ljudi pucaju na dnevnoj bazi. Mladi se javljaju na natječaje, ali već tijekom probnog rada daju otkaze jer to ne mogu izdržati - kaže nam.

Dnevno oko 40 pacijenata čeka na primitak u bolnicu. Postoje kreveti za opservaciju gdje pacijenti, objašnjava, mogu čekati nekoliko dana prije smještaja na odjel, no i ti su kapaciteti ograničeni.

'U bolnici je i strani radnik koji dugo već leži jer nema tko brinuti o njemu'

- Osim njih, velik broj pacijenata dolazi na hitni bolnički prijem i, ako nisu za opservaciju, zbrinjavaju se u boksovima, na ležajevima ili čak stolicama, u nehumanim uvjetima koji nisu namijenjeni duljem zadržavanju. Nedostaje nam kapaciteta, nedostaje osoblja, a dodatni problem su smanjeni prostorni kapaciteti nakon potresa. Intenzivni odjeli su zakrčeni i onima koji tek trebaju biti primljeni i onima koji nakon obrade nemaju gdje - navodi.

Poseban izazov predstavljaju im dodaje, socijalni slučajevi - beskućnici, strani radnici ili pacijenti koje obitelji nakon otpusta više ne žele primiti natrag. U takvim situacijama uključuju se socijalni radnici, a KBC Zagreb, kao najveća zdravstvena ustanova, ima odjel za socijalni rad.

- Događa se da sanitet doveze pacijenta kući, a član obitelji otvori vrata i kaže da ga više ne želi primiti ili da je otkazao mjesto u domu. Nitko ne ide na ulicu, pacijent se zadrži u bolnici dok se ne pronađe rješenje. Trenutačno je u bolnici i jedan strani radnik koji već dulje vrijeme leži jer nema nikoga tko bi se o njemu mogao skrbiti - otkriva nam.

Leontić upozorava i na širi javnozdravstveni problem - porast tuberkuloze među stranim radnicima, što povezuje s lošim životnim uvjetima i nedovoljnom zdravstvenom kontrolom.

-Medicina rada upozorava da mnogi nemaju urednu zdravstvenu dokumentaciju ni sanitarnu knjižicu. To je potencijalna ugroza i za zdravstvene radnike, a odgovornost je prvenstveno na poslodavcima - poručuje.

Sindikat smatra da se palijativna skrb mora sustavno riješiti na razini nadležnih ministarstava, otvaranjem većeg broja palijativnih centara i boljom komunikacijom između domova zdravlja, domova za starije, hitne medicinske službe i bolnica.

- Oko 60 posto pacijenata koji dolaze na hitni prijem nisu hitni. Zbog dugih lista čekanja građani znaju da će na hitnoj dobiti bržu obradu, a to znaju i liječnici primarne zdravstvene zaštite koji ih tamo upućuju - dodaje.

Kao sindikat, KBC Zagreb artikulira zahtjeve i prema zakonodavcu, tražeći valorizaciju rada zaposlenika kroz povećanje koeficijenata.

- Smatramo da smo jedina nacionalna bolnica nulte kategorije u Hrvatskoj. Imamo gotovo 5.600 zaposlenika, niz referentnih centara i status ustanove od nacionalnog interesa. To se mora prepoznati u plaćama i statusu radnika - kaže.

Sindikat podržava i borbu za beneficirani radni staž za djelatnike hitne medicine, ali smatra da se to mora proširiti i na djelatnike intenzivne skrbi i operacijskih sala, uz izmjene zakonskih odredbi.

- Mišljenje Zavoda za javno zdravstvo danas nije obvezujuće, a smatramo nedopustivim da se svakodnevno gleda umiranje, trpi ogroman stres te verbalni i fizički napadi, dok jedna osoba radi za tri do pet ljudi, a sve bez beneficiranog radnog staža - kaže Leontić koja već 35 godina radi na Rebru.

Uprava Rebra: Radimo na unaprjeđenju rada

Uprava KBC-a Zagreb u odgovoru za 24sata navodi kako je svjesna izazova vezano uz funkcioniranje Objedinjenog hitnog bolničkog prijama, te da su izradili elaborat s konkretnim prijedlozima za unaprjeđenje rada hitne o čemu su izvijestili i Ministarstvo zdravstva s kojim traže dugoročno i održivio rješenje. Važno je istaknuti da Uprava kontinuirano radi na unaprjeđenju organizacije rada, jačanju kadrovskih kapaciteta te optimizaciji procesa s ciljem osiguranja pravovremene, kvalitetne i sigurne zdravstvene skrbi za pacijente.

Posebnu pažnju pritom posvećujemo našim djelatnicima koji svakodnevno u zahtjevnim i često izvanrednim okolnostima, a koje su također povezane s procesom obnove KBC-a Zagreb, profesionalno i predano obavljaju svoj posao. Istodobno razumijemo zabrinutost pacijenata i njihovih obitelji te naglašavamo da nam je njihova sigurnost i dobrobit u središtu svih aktivnosti koje provodimo - kažu na kraju.