Izvješće Pučke pravobraniteljice za 2020.

IZVJEŠĆE za 2020. godinu

izvor: Pučka pravobraniteljica

Izvješće je ujedno i prilika za podizanje kvalitete života građana, a ocjenu o mjeri u kojoj su provedene one iz prethodnih izvješća dajemo po poglavljima. Sve navedeno u skladu je s obvezama iz Zakona o pučkom pravobranitelju, Zakona o suzbijanju diskriminacije, Zakona o Nacionalnom preventivnom mehanizmu te Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. 

U godini za nama Hrvatska se suočila s najvećim javnozdravstvenim izazovom od proglašenja samostalnosti, epidemijom bolesti COVID 19, kao i potresima koji su pogodili Zagreb, Zagrebačku i Krapinsko-zagorsku, Karlovačku te Sisačko-moslavačku županiju. 

Ove krizne situacije dodatno su istaknule već postojeće nedostatke u zaštiti prava građana o kojima smo pisali u ranijim izvješćima. Epidemija je ozbiljno ugrozila brojne živote i u potpunosti promijenila svakodnevne životne navike, s obzirom da njezino suzbijanje zahtijeva i ograničenja cijelog niza ljudskih prava i sloboda, što je podiglo svijest javnosti o njihovoj važnosti. Kao i svaka kriza, i ova je ujedno prilika za jačanje otpornosti društva na slične izazove u budućnosti kroz učinkovitiju zaštitu prava, prvenstveno socijalnih i ekonomskih, na ostvarenje najviše moguće razine zdravlja, pomoć u podmirenju osnovnih životnih potreba, rad koji omogućava dostojanstven život, pristup obrazovanju i drugih. 

S rastom broja oboljelih, izraženije su postajale i „slabe točke“ sustava javnog zdravstva, prvenstveno nedovoljan broj zaposlenih i otežan pristup zdravstvenim uslugama, dok su posljedice neulaganja u ustanove bile jasno vidljive nakon potresa. Time je još jednom potvrđeno kako nema alternative snažnom i svima dostupnom javnom zdravstvu, koje godinama zagovaramo. 

Ne čudi ni što smo najveći broj pritužbi i ove godine primili upravo u području zdravlja, ponajviše od građana koji nisu mogli ostvariti kontakt sa svojim liječnicima, doći do potrebnih lijekova ili su im pregledi i zahvati odgođeni, što je dodatno produžilo ionako preduge liste čekanja. Jedan od najvećih tereta epidemije podnijeli su zdravstveni djelatnici, koji su svoje vrijeme, znanje, ali i zdravlje, stavili na raspolaganje za korist cijele zajednice, zbog čega im i ovim putem izražavamo posebnu zahvalu i duboko poštovanje. Pri tom su se suočavali s brojnim administrativnim preprekama, uključujući i oko isplate uvećane plaće za rad u posebnim uvjetima, ali i manjkom zaštitne opreme, na što su neki i javno upozorili. 

Zahvalnost izražavamo i svima koji su u vrijeme potpunog zatvaranja nastavili s radom, unatoč riziku od zaraze, kako građanima ne bi nedostajalo osnovnih uvjeta za život - radnicama i radnicima u trgovinama, ljekarnama, proizvodnji hrane i lijekova, vozači(cama) tereta i drugima, kao i zaposlenima u medijima i javnim službama poput policije, komunalnih djelatnosti ili javnog prijevoza. Radni i službenički odnosi drugo su najbrojnije područje po pritužbama – brojni su ostali bez posla ili radili od kuće bez uvjeta za to, a neriješeni su ostali i problemi neisplate plaća ili poteškoća u usklađivanju profesionalnih i obiteljskih obveza, posebno u vrijeme provođenja online nastave, te nedostupnosti socijalnih usluga za starije, uključujući i privremenu obustavu redovnog prijema u ustanove socijalne skrbi. Upravo su starije osobe najugroženije tijekom epidemije, kako zbog većeg rizika od razvijanja težeg oblika bolesti, tako i zbog nedovoljne podrške u osiguranju minimalnih uvjeta za dostojanstven život. 

Prosječna mirovina ostala je ispod granice siromaštva, koje je dodatno poraslo pa tako u riziku od siromaštva živi gotovo trećina starijih od 65 godina te čak polovica starijih samaca. Godinu su brojni proveli sami, bez kontakata s vanjskim svijetom, a za korisnike domova za starije su i tijekom povoljnije epidemiološke situacije postojala ograničenja izlazaka i posjeta, dok su drugi građani mogli odlaziti u kafiće ili na putovanja. S druge strane, nakon tragične smrti devet korisnika obiteljskih domova uslijed požara, još je jednom potvrđena neučinkovitost sustava nadzora nad pružateljima socijalnih usluga i nedovoljno ulaganje u njega, na što smo i ranije upozoravali. Kao što je vidljivo i na tom primjeru, na pružanje podrške najranjivijima kroz sustav socijalne skrbi prečesto se gleda kao na trošak, bez razumijevanja da je riječ o ulaganju u otklanjanje nejednakosti i djelovanju u skladu s Ustavnim određenjem Hrvatske kao socijalne države. Nažalost, to je i potvrđeno u obrazloženju posljednje odgode donošenja dugo očekivanog Zakona o socijalnoj skrbi, čemu se nije pristupilo radi „značajnog povećanja fiskalnog učinka“. Stoga i ne čudi višestruki porast broja pritužbi na diskriminaciju temeljem imovnog stanja, na što je utjecao i prelazak brojnih pružatelja javnih usluga na elektroničku komunikaciju tijekom epidemije. Ipak se i dalje pritužbe vezane uz diskriminaciju, treće najzastupljenije, najčešće odnose na nacionalno podrijetlo, pri čemu su u najtežem položaju pripadnici romske manjine, ali i srpske te migranti. Nažalost, nije došlo do značajnih pomaka u edukaciji o jednakosti i suzbijanju diskriminacije, kako opće tako i stručne javnosti. 

Drugu godinu za redom izvještavamo i o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, a iako je Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti relativno kratko na snazi, od sredine 2019., u većini pritužbi vidljiva je potreba za njegovim unapređenjem i edukacijama, posebno povjerljivih osoba za unutarnje prijavljivanje. 

Djelovanje Nacionalnog preventivnog mehanizma bilo je prilagođeno riziku od širenja epidemije, a pritužbe osoba lišenih slobode nastavile su svjedočiti poteškoćama na koje smo više puta upozoravali: nedostatak prostora i službenika u zatvorskom sustavu, neadekvatnost smještajnih uvjeta u policijskom sustavu, neinformiranost pacijenata s duševnim smetnjama o pravima i načinima provođenja mjera prisile, a i dalje ukazujemo na potrebu neovisne istrage o navodima nasilja nad iregularnim migrantima i uskratu neposrednog pristupa podatcima pučkom pravobranitelju. Izvješće koje se nalazi pred vama posljednje je u osmogodišnjem mandatu pučke pravobraniteljice Lore Vidović. 

U tom razdoblju obratilo nam se više od 40 tisuća građana, postupali smo u više od 25 tisuća predmeta i dali preko tisuću preporuka u godišnjim izvješćima Hrvatskom saboru. Brojne su dovele do konkretnih promjena na bolje u životima građana, bilo da je riječ o postupanjima u pojedinačnim predmetima ili donošenju javnih politika, o čemu smo izvještavali u dosadašnjima, ali i u ovom Izvješću.